Nasmijana, lepršava, brižna, mazna,
Ljubazna, ženstvena, koketna, strasna
Jer ona je žena
Djevojčica, djevojka, majka, baka,
Setra, teta, strina, i snaha
I one su žene
I kad je tužna, nemoćna, umorna,
preplašena i neshvaćena
i tada je žena
Domaćica, čistačica, spremačica,
Kuharica, ljubavnica i zaposlenica....
Koliko uloga mora još odigrati;
da bi bila samo obična žena....
Predugo začahurena
u teškom, zimskom oklopu
skidam teret, dišem
polako se otvaram i širim krila
spremna za let
nošena blagim povjetarcem,
milovana toplim, sunčevim zrakama....
Tako željno očekivanog,
osjećam već miris; dašak proljeća....
Obožavam sutone; posebno gledajuć kad sunce zaroni svojim kolutom u more i opet se pojavi, crveno, obnovljeno, kao da je u donjem svijetu bilo i dolje se opilo. Možda je tada dolje u morskim dubinama neko slavlje il blagdan sa morskim sirenama. Dođe mi da zaronim u te dubine, da osjetim mir, tišinu i veličanstvenu glazbu morskih orgulja...
More blagom pjenom umiva ovaj moj poluotok, moju oazu, lungomare...
Samo nakratko, daleko gore na oštrim hridima kriče i lete galebovi....Ćutim njihovu odu radosti....i moje srce radosno zazvoni.
Ostajem obavijena nekim vilinskim sjajem. Valjda stoga što je sunce zašlo i obojilo obzor jarkim, crvenim svijetlom.
Na staru godinu i to 7 sati prije ponoći bila sam strašno ljuta, bijesna ma prava furioza. Sada malo više sati nakon toga, u malo smirenijem tonu ali kao prava tužibaba napisati ću što mi se desilo i ovim putem javno (op)tužiti hpekspres. Možda će ovo pročitati netko od nadležnih ili R. Ferlin i retroaktivno uvrstiti u emisiju Tužibaba. Dakle ovako:
Na Badnjak prije puno, puno godina u mom roditeljskom domu bilo je ovako http://drugoja.mojblog.hr/p-bozic-u-licinekad/175318.html
....a danas, jedna mala sličica iz mog sadašnjeg doma.....
Dragi blogeri; svima koji ga danas slavite; bilo da ste sami ili u krugu svojih obitelji i sa svim svojim najmilijima želim Čestit i blagoslovljen Božić i sretne božićne blagdane!
Unatoč mojim molitvama; njeno srce je prestalo kucati. Njeno izmućeno i krhko tijelo nije moglo izdržati borbu sa opakom bolešću.
Ovo je zadnji post u kojem spominjem Tvoje ime i upućujem Ti zadnji pozdrav........Draga Marija.....živjet ćeš zauvijek u mojim mislima........nek Te čuvaju anđeli!
SAMO ZA TEBE: "AVE MARIA"
Misao pamti ruku –
srce gestu ruke.
Misao pamti riječ –
srce boju riječi.
Misao pamti oblik –
Srce pamti toplinu.
Sve stane u misli –
Misli samo u misli.
Sve stane u srce –
Srce stane u sve.
E. Kišević
U zadnje vrijeme sam pročitala dosta knjiga, ali jedna od njih me se posebno dojmila; " Došla žena doktoru"od nizozemskog autora Raya Kluuna.
To je roman sa autobiografskim elementima, urbana amsterdamska priča o ranjivosti modernog čovjeka. Kluun je napisao bolno iskrenu, dirljivu i potresnu obiteljsku dramu. On govori o životu i smrti, o ljubavi i boli, o moći i nemoći otvoreno i sirovo.
Žena je mlada oboljela i znala je da će umrijeti. Rak je bio neizlječiv. Odlučila se za eutanaziju. Imali su malu dvogodišnju djevojčicu kojoj su morali obznaniti na najblaži način tu strašnu vijest.
Odvojila sam jedan dio koji me je duboko dirnuo, a to su majčine riječi koje je napisala svojoj kćeri:
" Draga Luana!
U ovoj knjizi zapisat ću sve stvari koje zajedno radimo idoživimo tako da ćeš uvijek znati koliko te volim. Bolesna sam. Imam rak, a kad ti ovo budeš čitala mene više neće biti. Nadam se da će ti ova knjiga biti lijepa uspomena.
Imaš tek dvije godine, ali ponekad si tako pametna, sigurno i zato što već tako dobro govoriš.. Prošla godina bila je jako teška i kad smo tata i ja plakali, a ti si to vidjela, prišla bi nam i pomazila se s nama i obrisala nam suze s lica. Odmah smo se osjećali bolje.........."
SRETAN ROĐENDAN!!!!
svima koji ga danas slave;
kao i moja malenkost.......:-))
Dosta! Jel dosta? Izgleda da nije. Još kap nije prelila čašu. Ima li ljudsko strpljenje granica? Koliko se može podnijeti uvreda, podcjenjivanja, omalovažavanja,laži, uhođenja, čitanja poruka, pisanja poruka u tuđe ime, bacanja i otuđivanja mobitela, kopanja po tuđem novčaniku, uzimanja novaca, skrivanja kartica i drugih gadosti.
Može se dosta toga pretrpjeti ako se zna, zašto se trpi i podnosi i da će svemu tome jednom doći kraj. Stalno slušati nečija prigovaranja i kritike je ubitačno. Dosta s njima! Zar je teško reći ponekad i nešto pohvalno, zar zaista nema ničeg dobro učinjenog?
Previše je laži, blaže rečeno iskrivljenja istine. Kad ti nešto ne ide u prilog a druga strana to višestruko uveliča ili kad ti ide u korist to se svede na minimum minimuma. Žalosno. Kad su ti djeca uspješna u bilo čemu, to je na „pametnog tatu“, a kad nešto zabrljaju to je „pametna mater“. Bilo što da radiš, to nikako ne valja i nije dobro, jer samo ON zna najbolje.
Ma koliko se ONA trudila u kuhinji, njena kulinarska umijeća nikad nisu uspješna. Ne zna ispeći dobre kolače ni jebenu pitu (oprostite na izrazu) kako treba, već kupuje gotove kore, ne zna napraviti tijesto kao što druge, prave žene to znaju. Pa zašto onda nije oženio neku od tih pravih žena?! A zašto tebe nije to tvoja mama naučila. Nije radi toga što ona nije nikad radila pitu za glavno jelo već samo pitu sa jabukama i sirom i to kao desert.
Zašto ti je kuća neuredna a sebe uređuješ, lickaš se, mirišeš. Ma kako te nije sram?!! Kakva si ti žena i domaćica??? To jebeno suđe treba odmah poslije ručka oprati i pospremiti. Odmarati se možeš poslije kad sve bude čisto i pospremljeno, a onda i kavu skuhati. Djeca ne trebaju sudjelovati u kućanskim poslovima, imaju previše svojih školskih obaveza, dok ti imaš i previše slobpodnog vremena. Kakva si ti mama, kad im govoriš da ti trebaju pomoći u kući?! Ne znaš se brinuti za djecu.
Kako žena, odnosno majka može steći autoritet pred svojom djecom ako joj ga konstantno narušava njen bračni partner, odnosno otac te iste djece? To je očito nepedagoški što bi ON kao neki pedagoški djelatnik i intelektualac trebao i morao znati. Ne mora ti stalno „nabijati na nos“ da nisi dovoljno fakultetski obrazovana kao ON koji ima diplomu ( 2 godine faxa više od tebe). Ne znači ti to da si manje vrijedna i pametnija od njega. Ti dobro znaš kako je on polagao ispite na faxu, uz zajednička druženja sa profesorima; dok si se ti svojski trudila i mučila za svaki ispit, da se i ne spominju tvoje treme, za razliku od njegovih sigurnih nastupa na ispitima. OK, priznaš mu da je bio snalažljiv i da je bilo teško redovito studirati i raditi, ali i ti si se zaposlila tijekom studiranja, zatrudnila i polagala ispite. Da nije bilo trudnoće možda bi i ti imala pravu diplomu (četverogodišnju, kao njegovu), a ovako si u rangu Više škole, iako si na kraju zbrojivši sve ispite položila ih i za četiri a ne dvije godine.
Ti si rastrošna, imaš pun ormar garderobe, cipela, torbica i opet kupuješ nove stvari i uzalud trošiš novac. Nikad nisi nešto vrijedno imala ni nećeš, kad ne znaš kupovati. (Ma znaš što, ti si obična glupača, daj si već jednom sredi svoje stvari, izbaci sve ono što nisi dugo nosila pa ćeš vidjeti što će ti na kraju ostati od sveg toga. Onda ti ON neće prigovarati da imaš brdo toga. Da, da, u pravu si, to će biti riješeno.)
Kad su u pitanju djeca, u redu je da se njima kupuje sve što si požele, nije bitna cijena. One su njegove princeze i moraju imati sve. A ako si ti želiš priuštiti neki novi odjevni predmet i kupiš si ga bez njegovog znanja to je veliki zločin i slijedi ti kazna. Moraš mu položiti sve račune, kako se kaže „čist račun, duga ljubav“, ali ako je račun previše čist, pukne ljubav! Slijedi ti kazna; oduzimanje kartica i možebitnog ostatka novca.
On može uživati u svojem guštu, nikotinskom dimu, jer ON to zaradi, ON je gazda, ne mareći za druge kojima smeta dim, ali to je njegov užitak koji mu ne može nitko uskratiti pa ni ti a ne daj Bože nešto spočitavati u svezi toga. Zna se dobro čija mora biti zadnja. Dobro je. Dosta. SVE SI REKLA!
Nekad ljubav bio si moja
sada otrov srca i duše
danas i zauvijek samo sam svoja
neki drugi vjetar puše....
http://www.youtube.com/watch?v=e1XhQXl1_lQ